U radionici zvukovi su mekani: šuštanje vune, klizanje papira za brušenje, rezak, ali kratak udar čekića. Ovdje nitko ne juri rokove koje nameću trendovi. Ritam određuje materijal, majstor i svjetlost prozora. Taj tempo oslobađa kreativnost, štiti tijelo od prenaprezanja i ostavlja dovoljno prostora za odmor, šetnju i promatranje oblaka iznad bijelih vrhova.
Dlijeta, ručne pile, kolovrati i šivaće igle dobivaju novi život redovitim brušenjem, uljenjem i poštovanjem. Stari alat nosi tragove prethodnih projekata, kao nevidljive mape u drvetu i tkanini. Kad ga preuzmete, postajete dio duge linije stvaratelja. Održavanje alata pretvara se u mali ritual zahvalnosti, koji podsjeća da su preciznost i briga važniji od brzine.
Jutro provodite uz kruh s maslacem od planinskog mlijeka, a zatim ulazite u radionicu gdje vas dočekuju miris pčelinjeg voska i tiha glazba. Majstor najprije priča, pa pokazuje, pa tek onda nudi alat. Uči se gledanjem i dodirom, a završava čajem od majčine dušice i smijehom koji probija strah od pogreške.
Staze povezuju obiteljske kuće i male ateljee, često skrivene iza voćnjaka ili uz potoke. Hodanje od točke do točke usporava pogled i otvara srce detaljima: starim vratima, sušenim biljkama na prozoru, šarenim klupama. Na svakoj postaji čeka priča, a u ruksak staje tek nekoliko, pažljivo odabranih predmeta s jasnim podrijetlom.
Umjesto suvenira bez lica, nosite kući šal koji poznaje ruke koje su ga plele ili drvenu zdjelu čije godove možete prebrojati. Pitajte o materijalima, vremenu izrade i načinu održavanja. Cijenite pravednu cijenu, jer ona hrani obitelj, održava krajolik i gradi dostojanstvo umješnosti. Tako je kupnja postaje podrška, a predmet ambasador vrijednosti koje želite živjeti.
Bilješke mirišu na ulje od oraha i suho drvo. Svako jutro počinje pregledom dasaka, razgovorom s naručiteljem i tihim podešavanjem noževa. Ponekad projekt zastane, jer drvo traži više vremena. Taj respekt rađa komad koji se nasljeđuje, a ne odbacuje. Na marginama ostaju skice koje svjedoče koliko je strpljenje oblikovalo linije i rubove.
Na planini se sir okrene tiho, bez žurbe, u ritmu dana. Vlažnost, temperatura i drvene police rade svoj spor, ali sigurni posao. Sirar kaže da prepoznaje dobar kolut po mirisu i zvuku pod prstima. Njegove riječi podsjećaju da je znanje često nevidljivo, ali prisutno u svakom detalju koji osjetimo kad prvi put zagrizemo.